Definicija recesije

Recesija je pad bruto domaćeg proizvoda (BDP), odnosno negativni realni gospodarski rast,
dva ili više uzastopna kvartala u godini.
Kao dodatni uvjet ponekad se uzima porast nezaposlenosti od najmanje 1,5 posto unutar 12 mjeseci.

Pad poslovne aktivnost u gospodarstvu na osnovi stvari kao što su zapošljavanje,
industrijske proizvodnje, stvarnih prihoda, veleprodaje i maloprodaje.

Kao početak recesije, uzima se vrijeme vrhunca poslovne aktivnost i početka usporavanja.
Ekspanzija poslovne aktivnosti s novo ostvarenih minimuma, označava kraj razdoblja recesije.
Prosječna recesija traje oko godinu dana.

Depresija nije ništa drugo nego malo ozbiljnija recesija s padom GDP-a većim od 10 posto.

Depresiju karakteriziraju (1) ekstremno povećanja nezaposlenosti, (2) ograničena dostupnost kapitala,
(3) smanjenje proizvodnje i (4) ulaganja, (5) brojni stečajevi, (6) smanjene količine trgovine,
(7) fluktuacije vrijednosti valuta - uglavnom pad vrijednosti prema drugim klasama imovine (8) Deflacija ili hiperinflacije su pojavni elementi depresije.

Iako trenutno ne možemo govoriti o globalnoj depresije, ispunjeno je 5 od 8 uvjeta.

Posljednja Depresija u SAD-u traje od svibnja 1937 do lipnja 1938, realni pad BDP-a iznosio je 18,2 posto.

Great Depression iz 1930 godine, sastavljena je od dva odvojena događanja,
depresija u trajanju od kolovoza 1929 do ožujka 1933,
pad realnom BDP-a iznosio je gotovo 33 posto, nakon kojeg slijedi razdoblje oporavka,
nakon kojeg u svibnju 1937 slijedi još jedna mini depresija.

Najgora recesija u posljednjih 60 godina trajala je od 1973 do 1975 godine, realni pad GDP-a iznosio je 4,9 posto.